Kako godine prolaze i čovjek biva stariji, gotovo redovito mu se u pamet vraća sjećanje na mladost i na životne zgode iz tog razdoblja. Poglavito, kada je proživljeno vrijeme proveo u miru prožetom Svetom vjerom u Boga i Svece. Ne tako davno, život na selu je obilovao blaženim mirom punim lijepih posebnosti u odnosu na gradski život. Od svih ljepota i ugoda življenja na selu, podsjetio bih na zbivanja u srednjim mjesecima ljetnog razdoblja. To je ono vrijeme kada se škole isprazne, a nažalost isto se to događa i sa Bogomoljama.

To je nekada prije, kada je bio komunizam, vrijedilo za grad. Sada nije komunizam, ali ipak u našem naselju koje ima više tisuća duša kao da se sve pritajilo, i kao da se skriva pred žegom ljeta. Misnik u crkvi u ovim mjesecima često ostaje bez poslužitelja, kojih u vrijeme priprave za Prvu Svetu Pričest i Svetu Potvrdu ima toliko da ga zakrile sa svih strana. Sam pristupa Svetom Stolu, a drvenu Bogomolju tijekom ljeta ispunjava skroman broj vjernika molitelja. Nema onih koji inače zanovijetaju tražeći komociju prostora, nema ni onih koji snagu traže u slanoj vodi, nema ovisnika o blagoslovljenoj Uskrsnoj šunki ni onih koji vjeruju Božićnom bakalaru.
Tako u ljetnim mjesecima nema potrebe Isusa iz Svetohraništa Crkve seliti u raskoš školskog predvorja. Drvenjaru napunjaju oni kojima vjera nije uvjetovana prostranim dvorima, jer znaju da im je i Učitelj rođen u siromašnoj špilji. Vjerujem da zacijelo ima i onih vjernika koji se i na privremenim adresama prijave župniku župe kojoj prostorno pripada njihov bivak, vila ili vikendica.

U vrijeme materijalnog siromaštva, prije pedeset i više godina nije se toliko putovalo i ljudi su bili odgovorniji za način vođenja svetosti života. Posebnu radost tim mjesecima davala su mladomisnička slavlja. Vjerskoga turizma tada nije bilo, već se išlo na proštenja i hodočašćenja u Marijanska svetista ili u godovna svetišta Svetaca prema kalendaru Gospodnjem. U našoj blizini nalazi se jedno presveto srpanjsko proštenište: svetište Majke Božje od Gore Karmela, u Brezovici. Svetište Majke Božje od Gore Karmela je kao i naša drvenjara okruženo varavim sjajem svijeta, u kojemu dio neodgojene i za budućnost neodgovorne mladeži svira posmrtnu rapsodiju. Spasenjsku nadu svijeta posvješćuje ovdje mala skupina takoder mladih, anđelima sličnih bosonogih sestara karmelićanki koje u toj oazi rade, raduju se i žaluju uz molitvu, prebirući pritom zrnca Svete Krunice. Sve se kod njih odvija prema pravilima koja su još prije 750 g . napisali utemeljitelji Reda bosonoge braće i sestara: Majka Terezija od Isusa, sv. Ivan od Križa te Sv. Terezija od Djeteta Isusa. U povijesti nastajanja Reda spominje se kako je 16. srpnja 1251. g . kušnje i nemire redovnika u razvodnjenim Redovima bosonoge braće na čudesan način prekinula Blažena Djevica Marija predajom "Škapulara" generalu Karmelskog Reda Šimunu Stocku. Od toga vremena počinje trajno uprisutnjenje BDM među vjernicima, posebno onima koji nose taj posvećeni znak "saveza ljubavi".

Znak se ne nosi radi ukrasa ili radi pokazivanja, već vjernika pridružuje karmelskom Redu i stavlja u blizinu BDM i pod njezinu zaštitu. Svakidašnjica bosonogih karmelićanki je uz rad i čisti kontemplativni život. Ispunjen je molitvom u samoći, šutnji, sabranosti i cjelovitom predanju Bogu u molitvi, po uzoru na Mariju.

U knjižici ŠKAPULAR piše ovako: "Posebno mjesto u molitvi bosonogih sestara zauzima molitva za svećenike, za hrvatski narod i mlade, te njegovu reevangelizaciju". Pridružimo se, braćo, tim anđelima i mi molitvom, njihova su vedra lica i neiskrivljen osmijeh svjedočanstvo pravog izbora, onoga dijela kojega je izabrala Marija, koju je posredno preko Učitelja pokušala ukoriti sestra Marta. Ni mi nećemo biti prikraćeni u radosti budemo li slijedili Marijine riječi upućene slugama na svadbi u Kani Galilejskoj: "Učinite onako kako vam je rekao"! Na svadbi kojoj je 22. srpnja 2007.g. stolnik bio župnik iz Odre vlč. mr. Vlado Cvetnić, kojemu hvala za lijepu od Gospe nadahnutu propovijed.
Sa malom skupinom naših sumještana bio sam dionik slavlja ove predragocjene svetkovine u Karmelu Brezovica, u kojega je 1954.g. zakoračila i zavoljela ga naša draga Jagica Margareta Lacković, koja i nakon 50 g. redovništva moli za nas i naše potrebe u Karmelu Kloštar Ivanić.