Prilično je teško pisati o bilo čemu što nam hrani duh, dok smo sa strane neprestano bombardirani raznim potrebnim i nepotrebnim informacijama. I dok se u našem mjestu sprema proslava 100. godišnjice osnutka Dobrovoljnog vatrogasnog društva, svi smo još pod dojmom velike nesreće koja je odnijela živote dvanaest vatrogasaca, te trajno obilježila život jednoga, čiji je život još ugrožen. Molimo Gospodina da se ovako nešto više nikad ne ponovi, a našim mlačkim vatrogascima od srca čestitamo na trudu koji ulažu u očuvanje Društva te im zahvaljujemo što su spremni dragovoljno položiti i život za svakoga od nas.
Ipak, sve je ovo lagano iza nas. Tužna uspomena će ostati još jedno vrijeme, ali duh kapitalizma je presurov i ne trpi suze. Tako je već sve u znaku kupnje i prodaje dionica. Gotovo preko noći, redove na grobljima zamijenili su redovi u bankama. I sad smo svi dioničari! Rizik poslovanja investicijskih fondova i burze dionica, koji je prije samo nekoliko godina precijenjen, danas je olako shvaćen i podcijenjen te su, unatoč već mnogim razočaranjima, mnogi ljudi spremni uložiti sve za minimalnu dobit. Sve mi se više čini da su i dalje ruke rijetkima stvorene za trljanje dlanovima, a većini – da se hvata za glavu!