U poplavi raznih „evenata, partya, avenue mallova, shopova, city centrova“ (čitajte kako vam se sviđa), vraćam se unazad jedno desetljeće kad su braća i sestre Maković autobusom Generalturista došla u Wiener Neustadt odslušati koncert slavnih U2-ovaca. POP MART bijaše naziv turneje, a koncert mahom preplavile netom skladane pjesme.

Parada kiča, neukusa, šarenila, veliki McDonaldov znak (potkova kao prazno uvjerenje ili možda duga?), za leđima McDonaldu extra wide LCD screen od 150.000 pixela, u desnom kutu blještavi gigantski limun, nezaobilazna kolica za jedan od već navedenih shopping centara (znam, tata, da to nije po hrvatski!). Sve u svemu, putujući cirkus zvan POP MART, sa velikom dozom ironije i cinizma, suprotstavlja se najvećoj kapitalističkoj velesili – Americi, kao prototipu globalističkog konzumizma i profanizma.

Već je tada i u naše društvo pomalo ulazio globalizam, a eto ga danas, na velika vrata ušao i u naše živote.

No, ne bijaše mi namjera trošiti papir na filozofska raspačavanja veleučenih riječi, već jedna osobita namjera, a to je najnoviji uradak koji možete naći i u našim dućanima opskrbljenim svim vrstama auditorne tehnologije.

10 godina po izvrsnoj turneji, koju slušatelji navedene grupe uglavnom cijene zbog parade kojom su zatekli moćnike, a manje zbog glazbe, izašao je DVD sa snimkom koncerta u Mexico City-u. Subjektivna je ocjena neupitna, a uz to ne mogu ne pomisliti da su naši Irci predvidjeli što će se dogoditi i u manjim zemljama u vrlo skoro vrijeme. Barem donekle.

Ukoliko imate priliku, pogledajte koncert. Shvatit ćete o čemu pišem. U jednom ćete trenutku čuti već poznate riječi:

„I have climbed highest mountains,
I have run through the fields,
Only to be with you,
But I still haven't found what I'm looking for“

Vjerujem da je Bono našao što je tražio, a to isto želim i svima nama. Posebno u vrijeme kada se sjećamo Svih Svetih koji nađoše Onoga koga su tražili.