A znamo kad je majka Zebedejevih sinova tražila za svoje sinove mjesto do Isusa u Njegovu kraljevstvu, što je dobila kao odgovor: "Možete li piti čašu koju ću ja piti?" (Mt 20, 22). Čitamo i u Ivanovom Evanđelju da Isus kaže: "Nije sluga veći od svoga gospodara. Ako su mene progonili i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali i vašu će čuvati." (Iv 15, 20). Isus u govoru na gori jasno kaže: " Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi." (Lk 6, 26).

Sjetimo se i što piše u poslanici Hebrejima: "Drugi, pak, stavljeni na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim." (Heb 11, 36–39). Nemojmo tu zanemariti ni ono što Isus kaže: "Uđite na uska vrata! Jer široka su vrata i prostran put koji vodi u propast i mnogo ih je koji njime idu. O kako su uska vrata i tijesan put koji vodi u Život i malo ih je koji ga nalaze!" (Mt 7, 13–14) Jasno je iz toga, na širokom putu nema ograničenja, radiš što želiš i što ti je ugodno, ali kraj je propast.

Proći kroz usko i tijesno nije lagano, moraš se pomučiti, ali kraj je – Život! U "Dnevniku sestre Marije Faustine Kowalske", (za koju znamo da ju je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženom i svetom), nalazimo: "Isus mi reče: Vidiš li duše koje su slične Meni u patnji i u preziru. One će mi biti slične i u proslavi. Te opet, koje su mi manje slične u boli i u preziru, imat će manje sličnosti sa mnom i u proslavi." Vrlo je vrijedno i ovo čuti, osobno svjedočanstvo sestre Faustine: "Svoju sreću ne tražim nigdje, osim u svojoj nutrini gdje Bog boravi. Radujem se Bogu u svojoj nutrini... Kad patnja dolazi na mene, ne stvara više nikakvu gorčinu. Također, ne dam se ponijeti velikom radošću. Ispunjena sam radošću i uravnoteženošću duha, što proizlazi iz spoznaje istine.
Što mi znači živjeti usred odbojnih srca, kad imam puninu sreće u svojoj duši. Ili što bi mi koristila naklonost drugih srdaca, kad ne bih imala Boga u svojoj nutrini? Ali kad imam Boga u svojoj nutrini – tko mi onda može naškoditi?"

Tu je jako važno primijetiti – kršćani nemaju samo patnju, oni imaju i Boga i ono što u knjizi Mudrosti stoji: "Za malo muke zadobili su dobra velika, jer ih je Bog stavio na kušnju i našao da su ga dostojni. Iskušao ih je kao zlato u taljiku i primio ih kao žrtvu paljenicu. Zato će u vrijeme posjeta njegova zasjati, te će vrcati kao iskre u strnjici. Sudit će pucima i vladati narodima, i Gospodin će kraljevati nad njima uvijeke." (Mudr 3, 5–9).

Eto, takav je kraj onih koji prođu kušnju života i ostanu vjerni Bogu! I stoga, kako u poslanici Hebrejima stoji: "Uprimo pogled u Početnika i Dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu, te sjedi s desna prijestolja Božjega. Doista pomno promotrite njega, koji podnese toliko protivljenje grešnika protiv sebe, da – premoreni ne klonete duhom." (Heb 12, 2–4). I da zaključimo, gledajući u Isusa krenimo putem svetosti, putem koji vodi k Bogu ne odustajući zbog muke i patnje, prihvaćajući svoj život i okolnosti ljubeći Njega, a to znači čuvajući Njegovu riječ.