Tako jaka napast...

“Jednog dana, dok bijaše sam, Napasnik ga počne jako napastovati. Mala crna ptica, koja se danas nazivlje kos, lepršala je oko njegova lica nastojeći stati na njegovo lice. On učini znak križa i crna ptica dade se u bijeg. Međutim, crna ptica dolazi ponovno i navodi ga na tjelesnu napast, kakvu nikad prije nije doživio, zli duh mu pred oči duše predstavlja nekakvu žensku i raspaljuje u njemu vatru požude tako da je pomišljao napustiti pusto mjesto, svoju špilju. Međutim, iznenada osjeti pomoć s neba, osjeti Božju milost i smiri se. Ugledao je šikaru kopriva, skide odjeću i baci se u koprive. Koturao se po koprivama i sav postade izranjen, ali nestade duševnih rana, jer je ugasio požudu u bolima...”

Tako je otac zapadnog monarhizma napastovan od Đavla postigao pobjedu činom herojske askeze. Sv. Grgur Veliki iznosi da ova pobjeda nad Sotonom bijaše za Benedikta izvanredna pomoć, pa su mnogi ljudi, napuštajući taštinu svijeta dolazili u školu samotnika Subiaco.

Jedna mlada redovnica iz Francuske, 7. rujna 1890. u Karmelu Lisieux, uoči svoje profesije iskusila je sotonsku napast. Ona piše:

“Nastade bura u mojoj duši kao nikad prije...” - piše Terezija od Malog Isusa u svojoj knjizi “Povijest jedne duše”. “Obavljajući Križni put, moje zvanje izgledalo mi je kao obmana. Život u Karmelu izgledao mi je lijep, ali Demon mi je nadahnjivao uvjerenje da to nije za mene. Moja tama bijaše tako velika da sam pomislila kako nemam zvanja. Velika muka bijaše to za moju dušu. Svoj strah povjerila sam učiteljici, sve u vezi s napašću; htjela sam otići u svijet radije nego ostati u Karmelu. Srećom, ona je jasno vidjela da sam u zabludi, te me smirila. Povjerila sam napast našoj majci, a ona se dala u smijeh i uspjela me smiriti.”