Barka - Mladi za mlade .:m4m:.



















© K_com Dtg Ltd 2008.

Križni put
41. planinarski križni put 7. 8. i 9. ožujka ove godine odvijao se na trasi Pokupsko-Kravarsko-Donja Lomnica pod geslom Isus je moj put!
Organizatori su bili Ekosspiritus -Samobor i Trag u beskraju - Donja Lomnica.

Ova pobožnost traje 21 godinu u organizaciji laika koji pripremaju susret. Potrebno je znati kako ovo nije bio tek običan hod već susret koji je proslavio Gospodina Isusa, i to kroz molitvu, slušanje i razmišljanje o Riječi. Središnji dio zbivanja je Euharistija, a za nju smo se pripremali meditacijama kod postaja. Upoznali smo jedan dio lijepe naše, živu Crkvu, nove mlade ljude…
Također se 30-ak MZM-ovaca uputilo na cjelodnevno hodanje po blatu, vodi, travi, šljunku, cesti i ne znam čega sve ne. I iako smo osjetili onaj fizički umor, ipak smo se vratili kući radosni i ispunjeni nekim divnim osjećajem. Na svakoj su nas postaji dočekali domaćini sa mnoštvom hrane i sokova i od svega im srca hvala što su se potrudili i sve to napravili. Zahvaljujemo Bogu na divnom vremenu. Sunce nas je pratilo čitavim putem.
Da ne duljim, pročitajte dojmove naših MZM-ovaca koji su se pokazali jako dobrom ekipom koju vrijedi povesti na svaki križni put.

Na križnom putu bilo je jako lijepo. Najbolje mi je bilo kad smo hodali po blatu. Nisam mogla izvući noge iz blata koliko ga je bilo na tenisicama. Jako su nas boljele noge, a neki su imali i žuljeve. Na svakoj postaji smo se odmorili. Domaćini tog kraja pripremili su nam kolače, sendviče, vode, soka… Izvlačili smo i anđele čuvare i kupili tombole. Nadam se da sam i ja na trenutak bila Šimun Cirenac koji Isusu pomaže nositi križ. Marija M.

Ovaj križni put mi je bio najljepše iskustvo u životu. Bilo je naporno hodati kroz ono blato i šumu, ali kada pomislim kako je Isusu bilo i još k tome i bos, što je sve propatio da bi nas spasio, onda nama i nije bilo teško i naporno. Vidjeti toliko mladih, ali i starih, koji hode za Isusom bilo je neopisivo, jednostavno prekrasno i nadam se da ću ići i na sljedeći planinarski križni put i ponoviti ovo prekrasno iskustvo. Mariana K.

Ovo je bio moj prvi, a nadam se ne i posljednji planinarski križni put. Iako sam prolazeći kroz blato i šumu hodala kilometrima i boljele su me noge, bilo je odlično. Tamo sam upoznala mlade iz drugih župa i krajeva u kojima nisam bila. Sve molitve koje smo molili na postajama bile su prelijepe, a svaka postaja je bila lijepo uređena. Što smo duže hodali, sve su me više boljele noge, ali kada se sjetim koliko je samo Isus hodao sa križem u rukama, sva moja bol prestane. Nije mi žao što sam išla i to iskustvo ću ponoviti još mnogo puta. Helena K